ZAVRTJETI SVIJET


S komentarima Richarda Langa
Pogledaj video prezentaciju ovog eksperimenta (u točki od 10:20 minuta)

Ukoliko se s prstom uperenim prema sebi okreneš oko svoje osi, drugi ljudi ćete vidjeti u kretanju u odnosu na svijet oko tebe koji je u mirovanju.

Da li je tvoje vlastito iskustvo jednako tome, ili drugačije? Može li biti da se svijet okreće dok ti ostaješ nepomičan/na?

Ukoliko je tako, to bi pokazivalo da je tvoj najdublji identitet prije božanski negoli ljudski.

Idemo to testirati. U stojećem stavu, pokaži prstom prema svome ne-licu – prema mjestu gdje ostali vide tvoje lice – i na nekoliko trenutaka se lagano i pažljivo okreći oko sebe. (Stani ukoliko osjetiš vrtoglavicu!)

Možeš vidjeti kako se soba kreće iza tvojeg prsta. Da li uočavaš bilo kakvo kretanje sa svoje strane prsta?










Ja ne. Tamo vidim sobu u kretanju, no ovdje nalazim samo mirovanje. Ja sam nepomično središte svijeta što se okreće – JA SAM nepomično središte.




Imaš mogućnost biti svjestan/na svoje unutarnje mirnoće – svoje unutarnje božanstvenosti bilo gdje i bilo kada: dok hodaš niz ulicu (kuće se kreću), voziš bicikl, ili svoj automobil ...

U srcu svega kretanja u tvom životu nalazi se mirnoća, i biti svjestan te mirnoće je opuštajuće. Ovaj nepomični, budni kapacitet je slobodan od stresa. Tu nema ničega što bi postalo napetim – čak i usred najtežih okolnosti. (Kako kapacitet može biti pod stresom od bilo čega?) Ovdje se možeš odmarati – ovdje je stabilnije nego na Zemlji.

Svjesno uključi ovu mirnoću u svoj život. Uživaj u svojem unutarnjem miru gdje god da jesi.


Nastavi sa sljedećim eksperimentom.

Citati

Douglas Harding:

Kad sjedneš u svoj auto, gledaj pozorno i vidi što se kreće. Budi istinoljubiv i vidjet ćeš da ustvari ne voziš auto već svijet. Voziš svemir. Aristotel, grčki filozof, je definirao Boga kao nepokrenutog pokretača svijeta. Eto, milošću, to je ono što ti jesi. Bože moj! Kako fenomenalna istina je u ovome. Ovo je meditacija. Meditacija za mene je meditacija za svakodnevni život, za ‘tržnicu’. Krajnje praktična. Reci sam/a, zar nije praktična. Da, to jest tako. Ukoliko se mnogo voziš preporučujem ti ovo. Ukoliko želiš voziti dobro i bez napetosti i s užitkom, i uopće bez znatnog umora, tada vozi Englesku, vozi Francusku. To je mnogo bolje nego voziti svoj Clio. Vidite, ovo je toliko praktično. Uistinu to preporučujem svima. Djetinje je, očito je, i zabavno također. Ova stvar je toliko zanimljiva i vesela. Ukoliko se želiš zabaviti, ukoliko želiš otkriti da Svemogući Bog ima sjajan smisao za humor, onda se ‘vrati doma’ i uživaj u tom humouru. Učini to! Probaj! Nemoj mi vjerovati ni riječ od onoga što sam rekao. Ne moraš vjerovati ničemu od toga. No da li je istinito? Da li sam lud, pričam koještarije, ili je ovo istina? I ukoliko je istina, koristi to. Kao što je Eckhart rekao, što imaš izgubiti ukoliko to isprobaš? Mislim da ćeš uvidjeti kako je ovo jako, 100% praktično.

Iz intervjua s Douglasom Hardingom.

Ostali citati

Prema van, čovjek je poput njihajućih vrata; iznutra, on je nepomična šarka. Eckhart

Tko god kaže da Tathagata dolazi ili odlazi, sjedi ili leži, ne razumije značenje mojeg učenja. Diamond Sutra

Qutbe (osovina) je onaj tko se okreće oko sebe: oko njega je vrtnja nebeskih sfera. Rumi

Kad prelazim most, most je taj koji teče ispod mene, a ne voda. Zen poslovica

Dugo vremena znao sam hodati oko Kaabe. Kad sam dokučio Boga, uvidjeo sam da Kaaba hoda oko mene. Abu Yazid Al-Bistami, cca 870 godine

Zašto misliš da si ti aktivan? Uzmimo primjer tvojeg dolaska ovdje. Dom si napustio u kolima, uzeo si vlak, stigao na željezničku postaju ovdje, ukrcao se u kola i naposljetku se našao u ovom ašramu. Upitan, reći ćeš da si putovao cijelim putem od svoga grada na ovamo. Da li je to istina? Zar nije činjenica da si cijelo to vrijeme ti bio kakav uvijek jesi a kretanje se samo događalo ... cijelim putem? Jednako kao što si to kretanje zabunom uzeo za svoje, tako je i s tvojim ostalim aktivnostima. One nisu tvoje. Ramana Maharshi

Dok jurimo, dok jurimo vlakom,
Drveće i kuće kolutaju se iza nas,
Dok zvjezdano nebo iznad polja
Leteći stiže našim trakom. James Thomson

U središtu gdje ni-tko ne prebiva, tu je ovo svjetlo ugašeno ... jer ovo Tlo je nedjeljiva mirnoća, nepomičnost sama u sebi, i ovom Nepokretnošću sve stvari bivaju pokrenute. Eckhart

I svaki Prostor kojeg čovjek vidi oko svog prebivališta
Što stoji na vlastitom krovu ili u svom vrtu na brežuljku
Od dvadeset pet lakata visine, takav je prostor njegov Svemir:
A na njegovom rubu Sunce se uzdiže i zalazi, Oblaci se naklanjaju
Za susret s ravnom Zemljom i Morem u tako uređenom Prostoru:
Zvijezdano nebo ne doseže dalje, ali ovdje savijeno i utvrđeno
Na sve strane, i dva Pola što okreću se oko svojih zlatnih ventila;
A ako preseli svoje prebivalište; njegova nebesa također se kreću
Gdje god da išao, i njegovo susjedstvo žali za njim.
Takvi su prostori što zovu se Zemljom, i njegove dimenzije. William Blake

Ako vas pitaju: Koji je znak Oca vašega na vama? - recite im: 'To je pokret i odmor'. Evanđelje po Tomi

vrh

Komentari

Prije nekoliko godina Douglas Harding je održao radionicu u Irskoj. Prijatelj je razgovarao s njim tijekom predaha.

“Douglas, ti si već u svojim osamdesetima, toliko vremena provodiš putujući svijetom, a opet ne izgledaš umoran!”

Douglas mu je odgovorio: “To je zato što ja ne idem nigdje!”
R.L. UK

Na jednoj od radionica desno od mene bio je čovjek koji je više puta rekao koliko važno mu je biti potpuno nepomičan dok se krajolik kreće oko njega. Bio sam dirnut time ... Poveo sam sudionike kroz “vrteći” eksperiment – i pustio ih da to rade deset do petnaest minuta. Bilo je to snažno iskustvo za mnoge od njih. Kako jednostavno i pristupačno, kako lagana za podijeliti je ova ‘bezglavost’. Jedan od sudionika je nakon petka uvečer otišao doma i pokazao to svojoj supruzi.
R.L. UK.

Ja sam bio jedan od tih sudionika koji su izvodili “vrteći” eksperiment – desetak, petnaest minuta. Kao i za većinu ostalih i za mene je to bilo snažno iskustvo. Ono što me se posebno dojmilo je da nakon vrtenja u krug toliko puno vremena uopće nisam imao osjećaj vrtoglavice. Tijelo/um je izgubilo svoju prevlast nad ovim mjestom iz kojeg gledam. To se dogodilo više puta, tijekom više eksperimenata koji su me doveli natrag doma. G. USA

Ja živim u Amsterdamu. “The Headless Way” sam otkrio otprilike prije tri godine kao sudionik seminara kojeg je Douglas održao u blizini Nice, na jugu Francuske. Vježba pokazivanja prstom mi je otpuhala glavu s ramena, a eksperiment sa zatvorenim očima me ‘dokrajčio’. Od seminara nisam imao nikakva očekivanja. Ime Douglas Harding mi je bilo poznato: čitao sam nešto o njemu u knjizi Colin Wilsona “Beyond the Occult”. Wilson citira čuveni isječak s početka Hardingove knjige “On Having No Head” i nastavlja riječima da je sve to vrlo dobro, no da se vjerojatno radi o vrsti praznine i jednostavnosti kakvu doživljavaju krave u polju! Dakle, mislio sam da me možda očekuje zabavno predavanje o zen budizmu. Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću ostati bez glave. Bilo mi je teško suzdržavati se da ne puknem od smijeha tijekom ostatka seminara. Tu noć, i svaku sljedeću tijekom tri tjedna nakon toga, ovo viđenje unutra, samospoznaja – bili su mi toliko zanimljivi i privlačni, tako savršeni i potpuni, da mi se odlazak na spavanje činio apsurdnom idejom. Ležao bih budan satima – sam s ovim viđenjem i shvaćanjem što to sve znači.

Od tada, viđenje je postalo manje intenzivno no ostalo je konstanta. Trebalo mi je nešto vremena da shvatim tvrdnju kako se svijet kreće a ne ja. Sada mi je sjajna stvar biciklirati oko ovog prekrasnog grada i vidjeti, mimo svake sumnje, da je Amsterdam taj koji leti oko mene, dok sam ‘Ja’ ova budna, nepokrenuta mirnoća. Način na koji predmeti poput ceste pod mojim nogama nestaju ispod mene a udaljenije stvari poput zgrada i drveća graciozno plove, je spektakl kojeg se nikad ne mogu zasititi. Ovo je definitivno postala moja omiljena vježba. J.R. Holland

Napravili smo test u kojem pokažeš prstom na sebe, i zavrtiš se oko svoje osi. Ovo me podsjetilo na iskustvo koje sam imao s aikidom (borilačka vještina). Dva ili tri puta tjedno imam treninge aikida. U određenim trenucima, tijekom mojeg treniranja dolazilo bi do dvije poteškoće: jedna je bila to što sam dok bih vježbao s nekim ljudima osjetio strah kad bi me netko od njih ‘napao’, pri čemu bi moje tijelo postalo napeto i ukočeno, što me je sprečavalo u provedbi tehnike. Drugi problem je bio da bih ponekad osjećao vrtoglavicu, jer u aikidu ima dosta prevrtanja. Ovi problemi su iščezli nakon što sam se prisjetio Praznine koja jesam. Kad bi me netko napao osjećao sam se opušteno, jer tko je tu koga se može napasti? Kad sam se morao prevrtati nisam više osjećao vrtoglavicu, jer više nije bilo nikoga tko bi je osjećao, jer je tu bila još samo mirnoća u kojoj se svijet okretao, a ne ja. M. Belgium

Na putu sam doma, vozeći kombi gradskim ulicama, svjestan prometa i svjetla po putu, koncentriran. Zatim niz prilaznu cestu i na mir autoceste. Bez ulične rasvjete i u ovo doba večeri s malo prometa, lagano krstareći usput, promatrajući kako oznake na cesti dolaze i prolaze, u i izvan prostora osvjetljenog mojim farovima.

Iz suprotnog smjera nitko ne dolazi. Ili možda ipak jest – ja sam potpuno koncentriran samo na dio zatamnjene ceste ispred dosega mojih svjetala. Um mi je na ‘automatskom pilotu’. Nježni zelenkasti sjaj svjetla s kontrolne ploče odmara mi oči i ističe moje ruke za upravljačem, ostavljajući ostatak kombija kao baršunasto tamno pozadinu.

Vožnja uzduž relativno ravnog dijela autoceste zahtjeva vrlo malo kretanja i čini me opuštenim, što me nakon nekog vremena ostavlja samo s osjećajem svjesnosti mojih ruku, kao da sam bestjelesan ili s tijelom odvojen od ruku. Možda pripadaju nekom drugome!

Ova mirnoća sebstva u meni je suprotnost opčaravajućoj užurbanosti ceste, što dolazi jureći u bazen svjetla ispred, i zamagljena plovi oko kombija i iza mene. Nesvjestan sam svoga tijela, osim ruku. Postoji samo ‘ja’. Što gleda prema van. Poput gledanja svijeta kroz neki trodimenzionalni prostor, zaštićen od okoline izvan njega. Treća strana. Mirnoća u meni, sa svjesnošću što gleda van.

Eto ga ... to je pokušaj da se opiše osobito iskustvo koje vežem uz ‘bezglavost’. I.K. UK

Ljuljačke

Ljuljačke su zabava,
ljuljačke su sloboda,
ljuljačke idu visoko,
ljuljačke idu nisko,
ljuljačke idu visoko
a nikada Ja. Rosemary, stara 7godina.

Na trčanju ovo jutro, odlučio sam malo hodati unatraške kako bih promatrao prekrasni izlazak Sunca iznad Alpa. I odjednom, kakva li iznenađenja (dobro – možda ne za vas “iskusne vidioce”, ali za mene svakako!), shvatio sam kako cesta izvire odavde, kako se iz prostora ovdje rađaju brda tamo preko, planine, Sunce ... kako kreativan je ovaj prostor, kako, kako ... NEVJEROJATNO! S.C.Germany.
Nastavi sa sljedećim eksperimentom.

natrag na vrh

Full book catalogue
Headless on Youtube


Click here for workshops with Richard Lang


Click here for information on online hangouts
Click here for an app to connect with Headless friends
Click here fora free e-course
Click here for our online shop
Click here to get the free Headless iPhone app
Click here for downloadable videos of Douglas Harding
Click here for the Latest News
Click here to Donate