EKSPERIMENT ZATVORENIH OČIJU
        S komentarima Richarda Langa
        
        
        Zatvorenih očiju istraži što znači biti u Prvom Licu jednine, sadašnje vrijeme. Praktično govoreći, vjerojatno najbolji način za izvesti to bi bio pročitati pitanje, zatim zatvoriti oči i istražiti vlastiti doživljaj. Nakon toga otvoriti oči, pročitati još jedno pitanje, i tako dalje ...
        ZATVORENIH OČIJU ... razmotri sljedeće:
        Ravnajući se samo po vlastitom, trenutnom doživljaju, ne po sjećanju, ne po rekla-kazala ili vlastitoj mašti, koliko si velik/a?
        Kakvog si oblika?
        
        Možeš li uopće biti ikakve veličine ili oblika?
        
        Imaš li granice?
        
        Postoji li mjesto gdje ti završavaš a svijet počinje? Ili ne postoji ništa što te dijeli od svijeta?
        
        Vjerojatno čuješ niz zvukova, od udaljenih do onih blizu. Čuješ li bilo kakav zvuk točno tu gdje jesi? Zar se zvuci ne pojavljuju i nestaju u tišini u kojoj ti jesi?
        
        Imaš doživljaj raznih senzacija kao što su toplina, nelagoda, ugoda, disanje i slično. Da li te one pretvaraju u ‘nešto’ u središtu, čvrsto i ograničeno – stvar odvojenu od svijeta oko tebe? Postoji li išta čvrsto i nepromjenjivo u tvom središtu? Ili se ove senzacije pojavljuju i nestaju u svjesnoj ništavnosti?
        
        Nije li ova svjesna ništavnost poput TV zaslona u smislu da se događaji pojavljuju na zaslonu i nestaju s njega ostavljajući ga netaknutim i neodređenim? Zar se zvuci i ostale senzacije ne pojavljuju i odlaze ostavljajući svjesnost neobilježenom? 
        
        Što god da se dogodilo u tvojoj prošlosti, nisi li sada prazan/na i jasan/na – kapacitet za bilo što što se trenutno događa? Prošlost te ne učvršćuje u tvom središtu.
        
        Koliko velike su senzacije? Da li te definiraju ili ograničavaju?
        
        Obrati pozornost na svoje desno stopalo. Pomisli na to kako izgleda. Zar ta slika nije memorija, s obzirom da u ovom trenutku ne možeš vidjeti svoje stopalo? 
        
        No, što je sa stvarnom senzacijom tvog stopala, tvojim doživljajem istoga u ovom trenutku, ostavljajući memoriju po strani? Koje boje je taj doživljaj, kojeg oblika, veličine? 
        
        Koliko je daleko? (Od čega?!)
        
        Gdje točno su mu granice – ima li jasan rub?
        
        Da li je ova senzacija mjesto gdje tvoje bivanje završava? Da li si ograničen/a na nju, nekako zatočen/a unutar nje?
        
        Zar se ta senzacija ne događa u beskrajnoj svjesnosti?
        
        Zar ti nisi ta svjesnost, ovo biće bez granica, u kojemu se ove vrlo-teške-za-opisati, teške-za-točno-locirati, promjenjive senzacije događaju?
        
        Jednako kao što je, kad imaš otvorene oči, lice tamo naspram prostora ovdje, zar nije sada, sa zatvorenim očima, senzacija tamo nasuprot prostora ovdje? Tvoje biće nema granica. Ti se prostor bez rubova u kojem se tjelesne senzacije događaju.
        
        Obrati pozornost na mentalne aktivnosti – na svoje misli i osjećaje. 
        
        Gdje se oni nalaze? 
        
        Nalaze li se unutar nečega? Ili su unutar svjesnosti? 
        
        Da li su centralno u odnosu na tebe, ili su periferni? 
        
        Ostavljaju li ikakav trag nakon što nestanu? Zar ne dolaze i odlaze na zaslonu svjesnosti, jednako kao što dolaze i odlaze zvukovi i senzacije, bez da ostave bilo kakav trag? 
        
        Poistovjećujemo se s našim umovima, vjerujući kako smo naše misli i osjećaji. Da li je tvoj um sadržan unutar bilo čega? Da li si ti sadržan/a unutar bilo čega? 
        
        Pomisli na naziv nekog grada. 
        
        Da li si znao/la koji će to naziv biti prije nego li se ta misao pojavila? Otkud se pojavila? Gdje se ona dogodila? Kamo je otišla? 
        
        Pomisli na naziv planeta. Ime prijatelja. Naziv države. Da li se ove misli pojavljuju unutar bilo kakvog spremnika, ili se događaju u beskrajnom prostoru svjesnosti? 
        
        Ja ne nalazim ni izvor, nit spremnik, niti destinaciju. Za mene, ove misli se pojavljuju niotkuda – iz moga neodredivoga bića – bez prethodne najave ili prikaza, bez truda, i rastapaju se natrag u ovu ‘ništavnost’, ne ostavljajući nikakvog traga na njoj. 
        
        Zamisli plavu boju. A sada narančastu. Sad oblik trokuta. Kako to činiš?
        
        Ja nemam predodžbe kako to činim. Ove stvari se pojave kao nekom magijom. 
        
        Kako je samo kreativna ova ništavnost, ovaj ne-um kako to znaju nazvati u zen budizmu. Bez napora misli i slike se pojavljuju niotkuda, bez najave, bez moga znanja kako to činim. 
        
        Osvijesti ono što trenutno osjećaš.  
        
        Sjeti se kako si se osjećao/la ranije tijekom dana. Ili jučer. Tijek osjećaja se neprestano mijenja.  
        
        Da li su tvoji osjećaji središnji tebi? Ostavljaju li trag na svjesnosti? Da li teška iskustva trumatiziraju prostor? 
        
        Ne po mome iskustvu. Gdje su moji osjećaji? Ovdje ne nalazim nikakav spremnik. Moj um se rasprostire svemirom.
        
Citati Douglasa Hardinga
        Problem s umom je njegova pretpostavljena otuđenost od svijeta, njegova pretpostavljena zatočenost, njegova pretpostavljena kondenzacija u jezgrovitu stvar ovdje. Um griješi  krivo procijenjujući gdje se nalazi i komu pripada.  (
Intervju iz 1977)
        
        Ja sam uistinu otvoren u svojim stavovima, i to do stupnja da moj um, oslobođen, osvjetljava, ozračuje i spaja se u cijeli prizor. Na taj način on dolazi na svoje. Biti dogmatičan, uskogrudan, pod pritiskom, depresivan, suspregnut – svi ti poremećaji uma proizlaze iz njegova kriva premještanja i rezultirajuće kompresije. Vraćen natrag svijetu, tamo odakle je i došao, on se širi i oporavlja. Ponovno rasprostanjen, on postaje beskrajno velik i darežljiv.   (iz knjige 
Look For Yourself)
        
        Svi kompleksi i problemi uma nastaju iz njegove prenatrpanosti i zagušenja. Lijek nije u njegovom reformiranju, već u puštanju da ide kamo želi ići. Time ga puštamo da ide onamo kamo pripada. Ogromno olakšanje! Ne radi se o usavršavanju uma, jer je um nesavršen u svakom pogledu. Čovjek i dalje doživljava tugu i zbunjenost i tjeskobu, bol, jednako kao i pozitivne osjećaje. No oni su viđeni kao karakteristike svijeta a ne osobni prekidi u vezi. Ovo relociranje puno pomaže, no nije recept za trajnu sreću ili bilo kakav vid savršenstva tamo gdje sreća i savršenstvo ne pripadaju. Samo u Središtu tebi je trajno Dobro! (
Intervju iz 1977)
        
        Nastavi sa sljedećim  
eksperimentom
        
        Citati
        Bog je Slušalac, i pripisivanjem ove osobine sebi ti si postao gluh. Pripisivanjem vida sebi ti postao si slijep. Kad On bude tvoj sluh i tvoj vid, tada ćeš u svemu čuti i vidjeti samo Njega.  
Ibn Ashir
        Da bi dokazao kako je tvoj um Budin um, primjeti kako sve što ovdje kažem ulazi u tebe bez da propustiš ijedan detalj, iako ja to ne pokušavam ugurati u tebe. Um Bude je deset tisuća puta čišći od ogledala, i još više neizrecivo čudesan.  
Bankei
        
        
        Ovaj sjaj je toliko velik da Mislioc pun ljubavi, tamo gdje nalazi sebe, ne vidi i ne osjeća ništa osim  neshvatljiva Svjetla, i kroz tu jednostavnu Ogoljenost što obuhvaća sve stvari, on uviđa sebe, i osjeća sebe, kao to isto Svjetlo temeljem kojeg vidi, i ništa drugo.   Ruysbroeck
        
        
        Od nedokučive moći sam Ja; bez očiju Ja vidim; bez ušiju Ja čujem.  
Kaivalya Upanishad
        
        Kako može biti percepcije onda kad smo suočeni s ničime? Budući je priroda opažanja vječna, mi nastavljamo opažati bili predmeti prisutni ili ne. Na taj način mi shvaćamo da, dok se predmeti spontano pojavljuju i nestaju, u naravi vida je da ne čini ni jedno od toga; i isto vrijedi za tvoja ostala osjetila. S obzirom da je priroda sluha vječna, mi nastavljamo slušati bez obzira da li su zvuci prisutni ili ne. Ako je tome tako, tko ili što je slušalac? Tvoja je Priroda ono što sluša. 
Hui-hai
        
        
        Opažanje da nema ničega za opažati – to je Nirvana, poznata i kao oslobođenje.  Surangama Sutra
        
        
        Ti si poput priviđenja u pustinji, za koje žedan čovjek misli da je voda; ali kad mu priđe uočava da je to ništa. I tamo gdje je mislio da je to bilo, on nalazi Boga. Slično, ako bi istražio sebe, otkrio bi da je to ništa, i u zamjenu bi našao Boga. Hoću reći, umjesto sebe našao bi Boga, i od tebe ne bi ostalo ništa osim imena bez oblika.  
Al-Alawi
        
        
        Kao što rijeke gube ime i oblik u moru, mudri ljudi gube ime i oblik u Bogu, blistajući preko svih razdaljina.  Mundaka Upanishad
        
        
        Ideju da čovjek ima tijelo zasebno od njegove duše treba odstraniti; ja ću to učiniti ... otapanjem vidljivih površina, i izlaganjem beskonačnog što je bilo skriveno.  
Blake
        
        Čovjek izvana i čovjek iznutra razlikuju se kao zemlja i nebo. 
Eckhart
        
        Isus reče: Ono što se čini da sada jesam, to nisam ... To rekoh, odvajajući ljudskost.
  Acts of John
        
        Ne znati je duboko; znati je plitko. Ne znati je iznutra, znati je izvana. 
Chuang-tzu
        
        Radovati se ničemu i znati ništa su istinska radost i istinsko znanje. 
 Lao-tzu
        
        Samo ne imaj um bilo kakve vrste, i to je znano kao neokaljano znanje. 
Huang-po
        
        Da je imao diskriminirajući um, misliš li da bi umio razlikovati bilo što?  
Shen-hui
        
        Razumijevanje, pamćenje i volja nalaze se u strašnoj praznini, u ništavnosti. Ljubi ovu beskrajnu prazninu. Ljubi ovu ništavnost jer je u njoj beskraj Božji. 
De Caussade
        
        Kako bi uživao u svemu, nađi užitak u ničemu. Kako bi znao sve, nastoj spoznati ništa. Kako bi posjedovao sve stvari, nastoj posjedovati ništa. 
Sv. Ivan od Križa
        
        Oni koji Ga znaju do savršenstva, shvaćaju da je On savršeno neshvatljiv. 
Sv. Ivan od Križa
        
        Ništa ne može biti jednostavnije od Boga, bilo u stvarnosti ili u našem načinu razumijevanja.
 Sv. Toma Akvinski 
        
        Kad vidiš Sebstvo, čuješ ga, promišljaš ga i spoznaš, tada je sve spoznato.  
Brihadaranyaka Upanishad
        
        Sveznanje je ono što sačinjava suštinu Budastva. To ne znači da Buda zna svaku pojedinačnu stvar, već da je dokučio temeljno načelo postojanja i da je proniknuo duboko u središte vlastitog bića.
  D.T. Suzuki
        
        Znajući sebe onoliko intimno koliko bih trebao, imao bih savršeno znanje o svim stvorenjima. 
Eckhart
        
        Ukoliko zađete mimo formi, O prijatelji, to je Raj i ružin vrt unutar ružinog vrta. Kad si slomio i uništio vlastitu formu, naučio si slomiti formu bilo čega. 
Rumi
        
        Nastavi sa sljedećim 
eksperimentom
        
        natrag na vrh