CIJEV
S tekstom Douglasa Hardinga, napisanim ranih 1970-tih
Za provedbu ovog eksperimenta tebi (A) će biti potrebna pomoć par prijatelja (B i C).
Trebat ćeš i papirnu cijev. Ili izreži dno veće papirne vrećice, ili nabavi veliki komad papira i zalijepi njegove krajeve zajedno kako bi formirao cijev – dovoljno veliku da u nju stanu lica na suprotnim krajevima.
A i B sjedaju pod dobrim svjetlom, otvaraju vrećicu/cijev, u postavljaju svoja lica u otvore na suprotnim krajevima.
Pogled izvana
Pogled iznutra
C polagano postavlja sljedeća pitanja:
1. Temeljem onoga što je dato upravo sada (ne prema onome čega se sjećaš ili što zamišljaš), koliko lica se nalazi u cijevi?
2. Da li je tvoj kraj cijevi otvoren ili zatvoren?
3. Da li se nalazite licem u lice ili ne-licem u lice?
Predah
A i B izađu uzeti malo zraka, vrate se, i C nastavi s pitanjima.
1. Da li bi ti se to lice nasuprot moglo pojaviti kao forma kad ti ne bi bio/la praznina?
2. .................".............. bilo što........ " ..... ništa?
3. .................".............. boje ........ " .....bezbojan/na?
4. .................".............. neprozirno.......... " .....transparentan/na?
5. .................".............. pokreti.......... " ..... nepomičan/na?
6. .................".............. složeno......... " ..... jednostavan/na?
7. ................."..............limitirano ........... " ..... neograničen/a?
8. .................".............. promjenjivo........ " .....nepromjenjiv/a?
Nakon još jednog predaha, natrag u cijev, s još pitanja:
1. Da li si u ovom trenutku (iz perspektive prvog lica jednine, sadašnje vrijeme) stvar koja može stariti ili propadati, koja ima početak i kraj?
2. Iako si onemogućen/a reći ‘Ja sam ovo ili ono’, nije li istina da i dalje s pravom možeš reći ‘JA JESAM’?
3. Tko ili što je ovo nerođeno i neumiruće ‘JA JESAM’?
Predah
1. Da li u sebi, ovdje na 0cm udaljenosti nalaziš bilo kakvu sličnost sa svojim partnerom tamo, na 30cm od sebe?
2. Nalaziš li bilo kakvu ‘materiju’ (glavu, lice, oči ...) na svojoj strani?
3. Nalaziš li bilo kakav ‘duh’ ili ‘svijest’ na drugoj strani?
4. Nisi li do sada živio/la u dvostrukoj laži – pripisujući svijest tome licu, i lice ovoj svijesti?
5. Ne bi li ovo dvostruko pretvaranje moglo biti podloga tvojim problemima u odnosima s drugima, svim tvojim problemima?
Predah
1. Gledaš li to lice jasnije, bez straha, prodornije, sada kad je ono samo obojani, pokretni oblik?
2. Da li je to lice išta manje dopadljivo, sada kad je ‘odduhovoljeno’, samo dio dekora?
3. Da li su ‘duh’ ili ‘svijest’ djeljivi, pripadaju li išta manje tvome partneru sada kad ne vire iz tih očiju?
4. Možeš li sada svome partneru reći: ‘Tvoje lice nije ništa drugo osim tvoje privremene pojavnosti; ja sam ništa manje no tvoja vječna Stvarnost?
5. Možeš li sada svim bićima, bilo gdje, reći: ‘Ovdje, na ovome mjestu, ja sam ti’?
Za nastavak istraživanja: Da li je ono što si otkrio/la u cijevi istinito i izvan nje, uvijek? Izađite iz cijevi.
Nastavi sa sljedećim
eksperimentom
Citati
Skoro svatko živi i umire s mišljenjem da je ovo situacija licem u lice. U svim jezicima svijeta to se opisuje kao situacija licem u lice. Sada, kad uistinu pogledam, vidim kako se nikada u svome životu, niti na milijuniti dio sekunde, nisam s nekim našao licem u lice. To je uvijek bio odnos lica tamo prema prostoru za to lice ovdje. Kad bih sada mogao vidjeti svoje lice zajedno s tvojim, od njih bi nastala zbrka, kaša. Ne bih bio u stanju vidjeti ni jedno od njih. Jednostavno je nezamislivo, biti licem u lice. To je prilično nezamislivo. A opet, u svim jezicima, licem u lice. Nitko nikada to ne dovodi u pitanje. Pa, moj posao je da to propitujem, i kažem kako je ne samo glupo, već je i štetno – jer je to sukobljavanje. Pogledaj u vijestima, u novinama, i vidi što se događa. Održali smo radionicu u Izraelu prije mjesec dana i zamalo smo bombardirani. Licem u lice, sukobljavanje. No, to nikada nije tako. Prvo lice nikada nije stajalo licem nasuprot nekoga. Ono je uvijek bilo prostor za to lice nasuprot. Ovo je toliko očigledno. Nesimetrično je, a ne simetrično.
Iz video intervjua – Douglas Harding: Njegov život i filozofija
Otuđenost izaziva strah, a strah produbljuje otuđenost. To je zlosretni krug. Jedino samospoznaja ga može prekinuti. Tome se odlučno posveti. Nisargadatta
Iznenadno opažanje da su Subjekt i objekt jedno vodit će k dubokom razumijevanju bez riječi – bit ćeš probuđen/a za zen istinu.
Huang-po
Kako je divan put ljubavi, onda kad je onaj bez glave ushićen.
Hafiz
vrh
Komentari
Uzmi papirnatu vrećicu, srednje veličine ili veliku, i izreži joj dno. Probuši nekoliko rupica sa strana kako bi zrak i svjetlo mogli ući. Nakon toga zamoli prijatelja da stavi lice na jedan kraj ove papirne cijevi, a ti stavi svoje na suprotni.
Nakon toga ispitaj razliku između onoga što je na daljem kraju cijevi u odnosu na ono što nalazi na bližem kraju. Dalji kraj često snažno privlači, i možda ćeš se htjeti fokusirati na njega, stoga bi možda bilo dobro imati nekoga da vas vodi – za vrijeme radionice to je bio Douglas Harding – tko će upitati što nalaziš na bližem kraju cijevi, i nastaviti te usmjeravati na taj dio.
Radi se o dramatičnom eksperimentu, jer je osjećaj odsustva glave i lica na bližem kraju u odnosu na dalji kraj cijevi jednostavno monumentalan. Mišljenja sam da mnogim ljudima ovaj eksperiment djeluje poput turbo-punjenja za doživljaj ‘prostor prema licu’ (umjesto uobičajenog, ‘licem u lice’ iskustva)
D.F. USA.
Da se nadovežem na D-ova sjajna uputstva – ukoliko si sam/a, možeš na drugom kraju cijevi upotrijebiti ogledalo. Naravno, ovo ponekad (kao što je to u mome slučaju) može značiti strašniji doživljaj zbog onoga što se nalazi na drugom kraju cijevi. U tom slučaju možeš odložiti cijev, i uočiti koliko je drugačije od tvog Istinskog Lica, ta ravna, okrenuta u pogrešnom smjeru, lijevo/desno zarotirana, i sklona iznenadnoj-promjeni-veličine, stvar koju nalaziš nasuprot sebi u ogledalu.
C.C. USA.
Prvi put kad sam sebe vidio kao prazninu, dogodio se u papirnoj vrećici. Ta spoznaja me ‘udarila’ uistinu snažno, poput tone cigli. Odmah sam znao da sam pronašao to – ono što nema početka ni kraja. ‘Izravno opažanje’ je termin koji bi normalno upotrijebio, ili ‘pozornost što opaža sebe’. To je nešto što sam tražio petnaest godina došavši do točke potpune frustracije. To je bio okidač, no spoznaja je došla kao iz vedra neba. Kontinuirano ju reaktiviram na tisuću i jedan način.
M.L. France
Sinoć, dok sam se vozio doma slušajući staru pjesmu od Shaker-a ‘’Tis a Gift to Be Simple’, uzdrmale su me riječi ‘Kad je istinska jednostavnost pronađena ...’ . Istinska jednostavnost. Poput ‘ne-lica’ što se nalazi na bližem kraju papirne cijevi – ništa jednostavnije od toga, zar ne?
S.D. USA
Nastavi sa sljedećim
eksperimentom
natrag na vrh