DONJA LINIJA

Evidentno je da za druge nisi ‘bezglav/a’. Gledano iz njihovog kuta, i ti također stojiš normalno kao i svi drugi – glava na vrhu, pa onda tvoj torzo, praćen nogama i stopalima na dnu.


 







No, razmotri svoju točku gledišta – da li si ti drugačiji/a?



Promatrano iz moje točke gledišta moje tijelo je bezglavo. Također, ono je okrenuto naopačke, sa stopalima pri vrhu mog vidnog polja, povrh ostatka mog tijela. Ispod svojih stopala ja vidim noge, a zatim ispod nogu svoj trbuh, i onda svoja prsa – nakon čega se moje vidno polje rastapa. Ovdje, na dnu mog vidnog polja nalazi se moja donja linija.

Ispod te linije, što nalazim? Moja prsa iščezavaju u ništa! Nepregledni bezdan – bezgraničan i prazan.


A opet, on nije jednostavno prazan – on je također i pun. Čega?


Ispunjen je svime što se nalazi iznad donje linije.

Pogledaj sam/a za sebe. Da li je tvoje tijelo također bezglavo?

Kad se pogledaš, da li su tvoja stopala na vrhu tvog vidnog polja a tvoja prsa na dnu – ako jesu, i tvoje tijelo je okrenuto naopačke.

Obrati pozornost na područje u kojem tvoje tijelo iščezava – na dnu tvojeg vidnog polja. Što je ispod te donje linije? Nalaziš li bilo što?

A što se nalazi iznad te linije?



Na ovoj karti Douglas Harding pokazuje kako se iznad donje linije nalazi cijeli svijet. Izvirući iz donje linije, u najbližoj zoni nalazimo svoje bezglavo tijelo. Iznad i okolo tvog bezglavog tijela je zona u kojoj nalaziš druge ljude, uključujući i svoj odraz u ogledalu, zatim, iznad i izvan ovog sloja, ostatak živog svijeta i našeg planeta, pa onda druge planete, druge zvijezde, druge galaksije ... Cijeli svemir je iznad tvoje donje linije.



Biti Budan/na znači ne previdjeti misterij ispod donje linije – ovu ništavost. To je viđenje i bivanje onime Što ti uistinu jesi – bezdan iz kojega svijet suklja u postojanje poput gejzira što pršti iz tla. Iako temelj tvoga bića nije stvar, on dolazi sa svim stvarima.







S ove točke gledišta – gledišta Prvog Lica – ja stvaram ovaj svijet:ne znajući kako to činim, bez ulaganja ikakvog truda, ne znajući što će sljedeće eruptirati iz prostora ispod donje linije. Pogledaj! Ovaj trenutak upravo eksplodira u postojanje iz tebe.

Živjeti život u Prvom Licu

Biti svjestan onoga što je ispod tvoje donje linije kao i onoga što je iznad nje, znači živjeti potpuno drugačijim životom od “običnog ljudskog” života. To je, čudesno, življenje Božjeg života. Naravno, to je unutarnji život, tajni život – nitko drugi ne vidi tvoju donju liniju, nitko drugi ne vidi kako stvaraš svijet iz ničega! Znaš vrlo dobro da za ostale ti nisi Bog! Ne miješaš svoj individualni identitet, svoju pojavnost, sa svojim najdubljim identitetom, svojom najskrovitijom stvarnošću.

No, koji od ova dva života je tvoje izravno iskustvo, a koji rekla-kazala, ili iskustvo iz druge ruke. Što je pojavnost, a što stvarnost? Kojim životom ti ustvari živiš?

Kakvu razliku u tvom životu čini svjesnost o onome što se nalazi ispod tvoje donje linije? Saznaj! Otkrij kako je suočiti se s okolnostima, kad shvaćaš da one proizlaze iz tvog vlastitog bića. Tvoje biće nije produkt svijeta, već njegovo Ishodište. Drugim riječima, ti nisi, u svojim najdubljim spoznajama, pojava ili vanjština, osoba s-glavom-na-pravom mjestu - produkt svijeta, stvar među stvarima, zatvorena i ograničena, žrtva okolnosti ... Ti si Ishodište, Sam/a, Izvor iz kojeg sve stvari teku. Svijest o ovome čini totalnu razliku.

Uzmi na primjer samopouzdanje: Zar postoji bolji lijek za nisko samopouzdanje od otkrića ove neograničene moći i slave unutar sebe? Otkrića koje je prirodno popraćeno poniznošću i samoprihvaćanjem, jer iako su tvoja moć i slava zapanjujući, oni nisu nešto za što ti kao osoba možeš uzeti zasluge. One ne uvećavaju tvoj ljudski status ni za mrvicu. Svoju božanstvenost ne možeš pokazati drugima, niti demonstrirati svoje moći prema van. Sjećam se kad je Douglas Harding prepričavao zgodu s jedne radionice koju je održao za djecu. Citirao je riječi Meister Eckharta koji je rekao, jednostavno, “Bog je unutra, ja sam van.” Jedan dječak, čuvši ovo je prokomentirao: ”I to te ne bi trebalo činiti ponosnim!”

Douglas Harding:

Ja završavam dolje, na dnu scene, u Praznini koja je neokupirana, bez predodžbe i nezamisliva, u apsolutno ničemu. Ovdje, upotpunjujući svoju predaju evidentnom, dolazim do najpreviđenije, najpodcijenjenije točke na svijetu, mjesta koje je zamijenjeno Ne-mjestom, Krajnjem od krajnjeg, jedinstvenog, zbunjujućeg, Misterija koji je više nego vrijedan mog najponiznijeg poštovanja. Sva druga mjesta i objekti na koje nailazim su postavljeni na sve strane u odnosu na pozadinu. Ovdje ili ondje oni završavaju i nešto drugo uvijek počinje: koliko god veliki, oni su obuhvaćeni unutar određene granice – oštre ili maglovite – gdje oni završavaju a njihova okolina započinje. To vrijedi za sve osim za ovu magičnu majicu koju nosim. Izgleda kao da je neki transcedentalni moljac obavio posao uzduž mojeg vratnog izreza. Uistinu, ovo nije izgriženo od nekog stvorenja, to je nagrizajući misterij samog stvaranja - GDJE uhvaćeno na djelu iskače iz NI-GDJE, ŠTO izlazi – poput božanske igračke – iz NI-ŠTA. Sve stvari iznad ove Konačne Donje Linije – ove smiješne cipele, ovaj okrnjeni trup, ova majica s tri umjesto četiri strane – su normalne u smislu da su naslonjene na nešto. Te su stvari nešto čime mogu baratati, koje sam shvatio, koje su potpuno unutar mog kapaciteta. No pred ovime sam potpuno poražen. Ovdje nailazim na nešto što nema podloge ili potpore, na otvor. Ovo je nešto neuobičajeno, abnormalno, apsurdno – termini nedovoljno snažni da opišu ovu neobičnost. Ovdje je linija koja podvlači i potencira sve stvari, a sama je nepodvučena i nepotencirana u totalnoj prozirnosti, onim što je upadljivo po svojoj odsutnosti. Iznad je svijet; ispod ni zrnce prašine – niti (i u ovom je poanta) prostora za jednoga. (Head Off Stress)

Ne više tako uobraženo siguran kako znam što znači biti ja, usuđujem se početi iznova i nakloniti se pred dokazima - stvarno a ne samo metaforički. Povijam se i naklanjam toliko duboko da dosežem same granice sebe i svog svijeta, do Donje Linije iz koje sve proizlazi. Granica koja me ne sprečava od gledanja mimo nje i u Beskonačni Izvor Svega, briljantno uočljiv a opet fantastično tajnovit. (The Trial of the Man who said he was God)

Nastavi sa sljedećim eksperimentom.

Citati

Opet sam unutar sebe. Otišao sam, no evo me opet plovim natrag, stopala u zraku, naopačke, poput sveca kad otvori svoje oči nakon molitve: Sada. Prostorija, stolnjak, poznata lica ... Slušaj ako možeš. Sjedinjenje s Prijateljem znači ne biti tko si bio, već biti tišina umjesto toga: pogled gdje je jezik viđenje iznutra.  Rumi

Čovjek je vanjštinom deriviran iz svijeta, no suštinski on je njegovo izvorište. Rumi

Unutar vlastitog bića zurim u Stvoritelja svijeta ... i ujedinjujem se s Njim. Simeon the New Theologian

Duša nosi u sebi svjetlo koje kreira sve stvari. Eckhart

Redovnik je pitao Ch'ang-sha: "Kako ćeš pretvoriti planine, rijeke i Zemlju u Sebe?”
"Kako ćeš pretvoriti Sebe u planine, rijeke i Zemlju?” odvratio mu je Učitelj.

Tko je god nađe (Ljubav), nalazi Ništa i Sve Stvari; to je sigurno i istinito. No kako naći Ništa? Pa evo, reći ću ti kako. Onaj tko to nađe, nalazi Nadnaravni Nadosjetilni Ponor, koji nema tla ni podloge za stati, i gdje nema mjesta za boraviti u njemu; i nalazi također da je Ništa u njemu, stoga se može prikladno usporediti s Ništa; jer je dublje od bilo koje Stvari, kao Ništa u odnosu na Sve Stvari, jer nije razumljivo temeljem niti jedne od njih. I stoga jer je Ništa, ono je slobodno od Svih Stvari; poput Boga, kojega Čovjek ne može izraziti, ni znati što je; jer nema ničega s čime bi ga poredio ili izrazio. Jacob Boehme

Kako svijet može biti sadržan u glini tijela? Kako nebesa mogu biti sadržana u zemlji? Bože sačuvaj! Ti si mimo ovog svijeta i tijekom svojeg životnog vijeka i u sadašnji sat. Rumi

Ne zanima me moj složeni oblik. Više nemam ni boje ni opipljivosti ni veličine; stranac sam svim ovim stvarima. Sad me vidiš, moje dijete, svojim očima, no zureći u mene, ne možeš me razumijeti. Hermetica

Komentar

Douglasa sam sreo prije nekih 20 godina u Stockholmu. Održavao je radionicu koja je promijenila moj život. Njegovo ime je bilo pri vrhu moje liste za istražiti kad sam prije par dana počeo surfati internetom. Na moje iznenađenje još uvijek je tu. On mora imati preko 90 godina! Bio je to zanimljiv (blago rečeno) proces, od trenutka kada sam izgubio glavu pa naovamo. To je potpuno promijenilo moje uporište u životu. Ili možda bih trebao reći okrenulo me s gornjom stranom nadolje. Prije toga sam čvrsto stajao odozdo ka gore. M.E.Sweden.

Nastavi sa sljedećim eksperimentom.

natrag na vrh