Ogledalo
S komentarima Richarda Langa
“Ali ja svoje lice mogu vidjeti u ogledalu…”
Ogledalo ti pokazuje kako izgledaš – tvoju pojavnost.
Koju od tvojih mogućih pojavnosti ogledalo sadržava ovisi o tome gdje ga postaviš.
Odmaknuto za duljinu ruke ono sadržava tvoje lice. To je manje više ono kako te i drugi vide s te udaljenosti. (Za druge, tvoje značajke su, kao na fotografiji, s lijeva na desno u odnosu na ono što ti vidiš u ogledalu.)
Primakni ogledalo bliže i dobit ćeš nešto drugačiju sliku. Ovo je opet slično onome kako te drugi vide s te bliže razdaljine.
Privuci ogledalo skroz do sebe i dobit ćeš zamagljenje – to je limit ogledala prema unutra. Netko drugi gledajući te s tog razmaka bi također vidio samo mutnu sliku.
Ogledalo je sjajna naprava za pomoći ti u osvješćivanju vlastitog izgleda s različitih udaljenosti. Ono potvrđuje činjenicu da se tvoj izgled mijenja s udaljenošću.
Postavi ogledalo nešto dalje i vidjet ćeš svoje cijelo tijelo. S te razdaljine i drugi bi vidjeli cijelog/u tebe, od glave do nožnog palca. Tek s ove razdaljine je cijelo tvoje tijelo manifestirano.
Uoči kako tijelo nasuprot tebe u ogledalu ima glavu i stoji normalno, dok tvoje stvarno tijelo – ono koje sam/a vidiš kad pogledaš prema dolje – je bezglavo i stoji na suprotan način (a i tvoje lijevo je desno za osobu koju vidiš u ogledalu ...)
Ukoliko zamisliš ogromno ogledalo koje se kreće nebom udaljavajući se od tebe, vidio/jela bi kako se tvoja ljudska pojava smanjuje u točku i biva zamijenjena lokalnim okruženjem – kućama, cestama, poljima ... praćeno nakon toga tvojim gradom, zemljom i kontinentom. To je manje više ono kako bi te promatrači vidjeli iz aviona ili rakete. Iz blizine u ogledalu vidiš svoje individualno lice, s većih udaljenosti svoje urbano i onda svoje nacionalno lice. Svako od navedenih je valjano viđenje tebe, važan sloj tvog identiteta. U određenim trenucima mi se snažno poistovjećujemo s našim susjedstvom, gradom, zemljom ....
Sad zamisli ogledalo na Mjesecu: što bi ono pokazivalo? Prekrasnu Zemlju. Odmakni ogledalo za duljinu ruke i vidjet ćeš svoje ljudsko lice; zamisli ogledalo na Mjesecu i u njemu ćeš vidjeti svoje planetarno lice. Potrebna su ti oba lica, oba tijela. Bez svojih pluća ne možeš disati, jednako kao što to ne možeš bez svoje atmosfere. Tvoj život ovisi o oba sloja tvog identiteta.
Što bi ogledalo otkrilo na još većim razdaljinama? Tvoje solarno tijelo, a zatim tvoje galaktičko tijelo. Niti bez ovih tijela ne možeš postojati.
Arhetipske slike ovih slojeva ponekad se u svijesti pojave kroz naše snove. Duboko u sebi znamo kako smo neusporedivo širi i dublji no što je samo naše ljudsko sebstvo.
Stoga ogledalo potvrđuje ono što znanost izvještava – tvoj ljudski identitet je samo jedan sloj u sustavu koji se, napravljen poput luka, sastoji od mnoštva slojeva.
Tko je onda u središtu svih tih slojeva? Koga ili čega su sve ove pojavnosti manifestacije?
Ogledalo ti to ne može reći jer ga fizički ne možeš prinijeti skroz ovamo do svog središta. Najbliži dio sebe koji na ovaj način možeš vidjeti izgleda kao zamagljenje. I premda znanstvenici mogu prići bliže, otkrivajući umjesto tog zamagljenja stanice, molekule, atome, čestice, ..., koliko god blizu oni došli ipak će uvijek ostati na određenoj udaljenosti od tebe, izvan tebe.
Tvoje pojavnosti su izložene na pogled drugima, kao i tebi samom/oj kad pogledaš u ogledalo. Kako ćeš otkriti što si u srcu svih tih pojavnosti, na nultoj udaljenosti?
Pogledaj sam/a za sebe. Tako je jednostavno.
Pogledaj za sebe
Kad pogledaš u ogledalo u njemu vidiš svoje lice.
Da li vidiš drugo lice sa svoje strane ogledala, ili vidiš samo
prostor?
Ja ne naIazim lice ovdje nasuprot lica tamo u ogledalu. Ovdje sam prostor za svoju pojavnost tamo. Ja sam
kapacitet za svoje lice u ogledalu.
Tamo iza stakla je moja ljudska pojavnost; ovdje s ovu stranu stakla je moja božanska stvarnost. Ja sam oboje. Ja sam ova stvarnost ovdje i imam ono lice tamo. Moje lice tamo je pojavnost za Jedno koje uistinu jesam – ovdje. (Lice u ogledalu je samo jedno od mnoštva mojih pojavnosti.)
Da li je ovo istina i za tebe? Gdje je tvoje lice? Ovdje ili tamo?
Pokušaj ovo: pokaži prstom na sebe dok se gledaš u ogledalu.
Osoba u ogledalu pokazuje na svoje lice.
Na što tvoj prst pokazuje – s ovu stranu ogledala?
Na lice ili
prostor?
Kakvu razliku ovo može značiti za tvoj život?
Olakšanje
Kad otkriješ svoju Stvarnu Prirodu tada shvaćaš da je mjesto za tvoju pojavnost tamo van, u ogledalu i u drugima. Ozbiljno pristupaš činjenici da ovdje u središtu ona ne postoji. Tvoja čovječnost je periferna. Kakvo olakšanje. Ovdje u središtu nema ničega za održavati, ničega za brinuti, ničega za prilagođavati, za mijenjati, liječiti, za rješavati se, za biti deprimiran, za kritizirati, hvaliti se ... Možeš se opustiti natrag u ovaj slobodni i zdravi prostor – ako to odlučiš. Ovdje u središtu si izvanredno dobro – nikad nisi bio/la bolje!
Tvoje ljudsko sebstvo
U svojem središtu si božanstven/a, a pojavom čovjek – s određene udaljenosti. Vidjeti Tko si uistinu ne znači da više nisi svjestan/na svojeg izgleda, da nisi samosvjestan/na – to je nemoguće, a ujedno i nepoželjno. Dakle, i dalje se odazivaš na svoje ime, prepoznaješ se u ogledalu, uzimaš odgovornost za svoje postupke. Naravno. No, sada si svjestan/na da je tvoja čovječnost poput maske, inkarnacija koju si preuzeo/la kako bi bio/la ovdje u ovome svijetu. Iznutra ti si Bog, prema van osoba – jedinstvena osoba s posebnim doprinosom za dati. Umjesto mišljenja da si samo ta osoba, ta pojavnost, ti si budno svjestan/na Moći iza sebe, Sigurnosti unutar sebe, Izvora inspiracije i vođenja u srcu svojeg ljudskog života. To ti još više omogućuje da budeš svoj/a.
Bezuvjetna ljubav
Ova Moć iza tebe, ova Sigurnost u srcu tebe samog/e, je bezuvjetna ljubav, u smislu da ovaj prostor bez glave, ovo ni-šta koje jesi, nema načina za odbaciti bilo koga ili bilo što. Napravljen/a si otvoren/a – za svoj vlastiti život i za živote drugih.
Otkiće onoga Što/Tko stvarno jesmo je duboki izazov za način na koji obično vidimo sebe i druge. Kad nastavimo živjeti iz ove Istine, način kako se postavljamo prema sebi i drugima mijenja se u srži. Obrati pozornost na Istinu, i saznaj kako otkriće bezuvjetne ljubavi djeluje na tebe osobno.
Douglas Harding:
Jedan od najvećih instrumenata istine je to da mi je Bog bliži od Douglasa u ogledalu, što tu smetnju od Douglasa uklanja s Božjeg puta. Moje ogledalo je čudesno, izvanredan učitelj, vrijednije no svi sveti spisi ovog svijeta.
Face to No-Face, Douglas Harding.
Moje ogledalo potvrđuje ovu ‘široku otvorenost’ točno ovdje gdje ja jesam. Ista stvar koja mi je nekada davno stavljala lice, sada me osobađa njega. Sada u to staklo gledam kako bi vidio kako ne izgledam! Douglas Harding
Cijeli moj život i ono što imam za podijeliti s ljudima je poruka: Vratite se od identifikacije s likom u ogledalu, koji je važan ali je tamo. Od njega/nje tamo vratite se ovdje, ovom Izvoru, koji je upravo ondje gdje se nalazite. Iz video intervjua s Douglasom Hardingom
Citati
Njegov oblik je nestao, on je postao ogledalom: tu nema ničeg osim slike lica drugoga.
Rumi
No svi mi, razotkrivena lica, odražavajući kao u ogledalu slavu Gospodina, smo preobraženi.
Sv. Pavao
Sam, bez oblika ili lica,
Uporišta ili oslonca, čovjek nastavlja
Voljeti To, mimo svih stvorenja,
Što se može doseći sretnom prilikom.
Sveti Ivan od Križa
Ljepotom svojom zvijezda nisam
Mnogi su drugi zgodniji daleko
No moje lice smetati mi neće
Jer ja sam iza:
Oni ispred patit će.
Pripisano Woodrow Wilsonu
Pospana baka
Susreće se u starom ogledalu
Ona jasno vidi lice
No njenom ne sliči uopće.
Tozan Ryokai
Svatko voli ogledalo, dok ne zna istinsku prirodu svoga lica. Naposljetku, koliko dugo odraz ostaje u pogledu? Učini svojom praksom razmišljanje o izvoru svojeg odraza ... Ovaj obraz i madež nek’ se vrate svome Izvoru.
Rumi
A mi, uvijek promatrači, svugdje,
gledamo na nešto, nikad iz nečega! ...
Tko nas je ovako okrenuo?
Rilke
Tražim lice koje sam imao
Prije no što je svijet nastao.
Yeats
Gubljenjem i ostavljanjem tijela i uma, tvoje Izvorno Lice je čisto pred tobom.
Zazen-gi
Niti jedan od 1700 zen koana nema drugu svrhu osim da nas navedu vidjeti svoje Izvorno Lice.
Daito Kokushi
Kad je misao odložena, Izvorno lice se pojavljuje.
Daito Kokushi
Onaj tko motri svoje Lice – njegovo svjetlo je jače od svjetla stvorenja. Iako je smrtan, vid mu je vječan, jer njegov vid je Stvoritelja vid.
Rumi
Brahmin je krenuo po pomoć k Budi, noseći poklon od cvijeća u svakoj ruci.
“Pusti”, zapovjedio je Buda, i Brahmin je ispustio cvijeće iz desne ruke.
“Pusti”, ponovio je Buda, i Brahmin je ispustio cvijeće iz lijeve ruke.
“Pusti”, rekao je opet Buda, a Brahmin je zbunjeno stajao.
“Ostavi ono što nije ni u jednoj ruci, već u sredini.”
Nakon ovih riječi Brahmin je zadovoljan otišao.
Kad na stazi vidiš odrezanu glavu ... od nje ćeš naučiti o našem skrivenom misteriju.
Rumi
Ja sam slobodan od glave.
Rumi
Ti nikad nisi ugledao glavu Čovjeka: ti si rep.
Rumi
Obezglavi se!
Rumi
Moraš izabrati jednu od dvije mogućnosti – ili ćeš si dati odrubiti glavu ili ćeš otići u izgnanstvo ... Onaj tko Mene voli, ali svoju glavu voli više, ne voli me istinski.
Attar
On je prokockao svoju glavu, smijući se i slaveći.
Rumi
Redovnik reče da ima dragocjen mač. Yen-t'ou je ispružio svoj vrat, govoreći: ”Onda, odsjeci moju glavu.” Redovnik odgovori: ”Tvoje glave nema!”, na što se Yen-t'ou glasno nasmijao. No redovnik nije shvatio značenje tog smijeha.
Blue Cliff Record
Dragocjeni Vajra mač je ovdje i njegova svrha je odsjeći glavu.
Tai-hui
Kad odrubi glavu s jednog tijela, On odmah podiže tisuće glava na mjestu odrubljene.
Rumi
vrh
Komentari
Moja prijateljica je zatražila svoju četverogodišnju kćer da ode u kupaonicu oprati svoje lice. Kad je pogledala unutra, vidjela je svoju kćer kako pere lice – lice u ogledalu! Drugom prilikom ona i kćer su gledale na fotografije iz vrtića. Njena kćer je prepoznavala svako lice osim jednoga – “Ovu curicu nikad nisam vidjela tamo!”
R.L. UK
Prošli tjedan me posjetio prijatelj. Bio je deprimiran i zabrinut za budućnost. Dao sam mu ogledalo i zatražio da pogleda na lice u njemu. Tko je to, upitao sam. On je odgovorio:” Pa ja, tužnog i blijedog lica.” Zatim sam zatražio da se koncentrira na svoj izraz kojim je gledao to lice. Upitao sam da li se s tim izrazom može identificirati prije negoli s licem u ogledalu. Na moje iznenađenje rekao je da može. Do tog dana odbacivao je sve što bih mu govorio na temu naše ‘bezglavosti’. Ovo je vjerojatno bio mnogo izravniji način. Ukoliko je taj ‘izraz’ lica stvarno bio on, upitao sam što mi može reći o njemu. On mi je odgovorio kako taj izraz nema svojstava, obilježja, ali je očito kako je to njegova ‘jezgra’.
Ovo jutro, dok sam se prisjećao tog događaja, nova vježba Viđenja mi je pala na pamet. Mislim kako se njome na jednostavan način može pokazati nečija “Bezglavost”. Ide ovako:
Pogledaj na lice u ogledalu. Saznajmo da li si to ti. Gledaj pažljivo, i vidi prepoznaješ li se tamo. Lice je vrlo poznato. No da li si to uistinu ti? Sada zatvori oči. Što je nestalo? A što ostaje? Tko je svjestan činjenice da je lice u ogledalu nestalo? Čime možeš ‘vidjeti’ da je to lice nestalo? H. Hollan
Natrag na vrh