POKAZIVANJE OVDJE

Citati (prikupljeni od Douglasa Hardinga)

2. Kamo gledati

Komentari

Nešto zanimljivo se dogodilo prošle večeri. Posjetio me čovjek kojeg nisam baš dobro znao te je uočio kaligrafski svitak što visio je kod mene, na kojem je bio samo znak “mu” (ništavilo).
Upitao me: “Toler san, da li si ikada ušao u “Mu” svijet?” Ja sam odgovorio:” Da. Mnogo puta.”
On je nakon toga upitao:”Kako ti to uspijeva? U koje vrijeme to uspiješ postići?” Odgovorio sam:” O, pa to je moguće učiniti bilo kada.” On će:”Kako?” Stoga sam ga proveo kroz vježbu pokazivanja. Kad sam došao do pitanja, “Sada, što vidite na mjestu kamo vaš prst pokazuje?” On je rekao,”Ništa.” Rekao sam, “Eto, to je Mu, zar ne?” On je razmišljao o tome nekih deset sekundi, i onda se iznenada glasno nasmijao, pljesnuo rukama i rekavši “O ovome sam razmišljao godinama, a ti si mi pokazao za minutu!” izdašno mi se zahvalio. J.T. (Zen abbot) Japan

Pokazujući prst je učinio trik, i ja sam zapanjen i presretan otkrio kako je ono što bi se prije događalo samo slučajno i neredovito, nakon temeljita truda, ustvari tako jednostavno, očito i uvijek raspoloživo. A.M. Australia

Kad pokažem kažiprstom prema “sebi” i približim ga mjestu gdje bi moja “glava” trebala biti, nalazim da to mjesto nestaje/rastapa se u “ništa”. Čini se kao da je tu neka moćna “crna” rupa ili rupa “ništavnosti”, u koju cijeli vidljivi svemir kontinuirano nestaje i istovremeno iz nje biva nanovo stvoren. Apsolutno šokantno! A. Israel.

Od gospodina Hardinga sam primio ljubazan odgovor na moje pismo. Dopustite da podijelim s vama nešto što je u tom odgovoru rekao. Pisao sam mu kako kod pokazivanja prstom prema unutra, k sebi, ne uspijevam opisati što vidim, no da je unatoč tome ono viđeno prilično jasno i očigledno.
On mi je odgovorio:

“Da, pokazujući prst je snažan pokazatelj. I razumijem što mislite kad kažete da niste u stanju opisati ono na što pokazujete. No ipak, uvjeren sam kako će te se složiti da samo ova unutarnja Jasnoća može biti odgovarajuće opisana – primjerice, kao bezgranična, prazna, puna, neuništiva (ništa u njoj nije prolazno), kao pokretač bez pokreta, i potpuno budna. A sve ostalo što pokazujemo nikad nismo u stanju odgovarajuće opisati: mnoštvo detalja biva izostavljeno, k tome još sve one unutarnje i vanjske činjenice i utjecaji koji stvari čine onakvima kakve jesu. Kao što izreka kaže:”Samo Bog može biti potpuno znan, jer je samo Bog savršeno jednostavan.” Stvari su ljudima uglavnom izvan uvida. Na primjer: Što je ustvari moje tijelo? Amputaciju svoje desne ruke mogu preživjeti desetljećima: koliko dugo bih živio u slučaju da mi amputiraju Sunce?!”

Elegantan zaokret, duboka misao, i k tome misao koja mi omogućuje da je izravno iskusim. C.C. USA.

Kad pogledaš na svoju ruku
Počinješ li shvaćati
Tko uistinu jesi?
Kad pogledaš u nebo
Gdje prestaje ovo “Ja”?
Kad kažiprst okreneš k sebi i kažeš
“Pogledaj u onoga tko upravo pokazuje”
Može biti veoma razačaravajuće
Ne ugledati kralja
Jer sve što vidiš je ništa
“Koji je smisao?” pitam se
Ali smisao je nedokučiv pitanju
Smisao je u rubovima bića
I pojmljiv je jednostavnim gledanjem
Sad gledam sebe i nema me za vidjeti
Stvarno čudno da ovo Ja
Iako tako beznačajan dio beskraja
Ima takvu sklonost
K osjećanju da sve se vrti
Oko njegova snažna osjećaja samovažnosti
A ipak istina je
Gdje ovaj Svemir počinje
JA SAM !!!

Peter Scott

Ono što se dogodilo kad sam pokazujući prstom na Prazninu ovdje pronašao Odgovor, je prvotno bila reakcija poput:”To ne može biti to; bilo bi prejednostavno, previše bazično. Jer pokazivanje prema ovdje je pokazivanje onoga što sam bio cijeli moj život; stvarni H. Kako Douglas može reći da je Odgovor upravo H.?” No, samo nekoliko sekundi kasnije, shvatio sam da ovo najintinmnije iskustvo samog sebe jest Odgovor, jer ono što je doživljeno ustvari uopće nije H. To je sama Svijest, koju sam pogrešno podcijenjivao mišlju “ma to je samo H”. S tim shvaćanjem, Odgovor mi je eksplodirao ravno u lice kao ono što je oduvijek bio: Praznina ovdje koja rađa Svijet tamo.
Isti tren mi je postalo jasno da ustvari nema drugih ljudi. Sve “osobe” tamo izvan (kako se pojavljuju u Praznini) u stvarnosti žive iz potpuno iste Praznine ovdje, njihovog najintimnijeg Sebstva. Međutim, većina ih misli da je to Sebstvo ranjivo malo Ja, što ih čini usamljenima, sitnima i obrambenima. Ego ne može podnijeti Stvarnost u kojoj je samo dio. Ustvari, sve što sam “učinio” bilo je uviđanje da imam ego ali da nisam taj ego. Sada, ego pomaže H.-u kroz život, no Ja samo svjedočim igri i uživam u njoj. H.E. Holland

Ostali citati

Kad si suočen s problemima, upiranjem prstom prema sebi umjesto prema drugima, zadobivaš kontrolu nad sobom i mirnoću u situaciji u kojoj bi inače samokontola bila teško dostižna.
The Dalai Lama.